II.5. IZVODLJIVOST PRERADE OTPADNIH VODA IZ
POGONA RTB-a BOR
Proces proizvodnje bakra u RTB-u Bor
nužno zahteva upotrebu velikih količina industrijske vode. To znači da za svaku
prerađenu tonu rude bakra treba utrošiti oko 3m3 vode. Upotrebom
vode u procesu proizvodnje bakra ta je voda izložena raznim vrstama zagađenja,
počev od procesa luženja siromašnih ruda bakra i procesa cementacije, preko koncentrisanja
bakra radi dobijanja bakarnog koncentrata, procesa otprašivanja i pranja gasova
u Topionici i Fabrici sumporne kiseline do finalne proizvodnje bakra i
plemenitih metala u Elektrolizi i Fabrici plemenitih metala. Dakle, tokom
proizvodnje bakra nastaju velike količine otpadnih voda, koje pored bakra
sadrže i druge nečistoće. Takođe,
otkopavanje i
obogaćivanje rude bakra uslovljava i stvaranje velikih količina rudničkih voda,
koje takođe zagađuju životnu sredinu.
Sve te vode sadže izvesne količine neiskorišćenog
bakra i plemenitih metala, ali takođe i arsen, selen, antimon, telur, olovo,
cink, kadmijum, hrom, nikl, galijum, volfram itd. što ugrožava i životnu
sredinu, naročito ako te vode sadrže neke od navedenih elemenata iznad graničnih
vrednosti emisija.
Prema Zakonu o zaštiti životne sredine (Sl.
Gl. RS br. 135/04), Zakonu o vodama (Sl. Gl. RS br. 30/2010) i IPPC (Council
Directive 96/61/EEC) granična vrednost
emisije jeste masa izražena u obliku određenih specifičnih parametara,
koncentracije i/ili nivoa pojedinačne emisije, koju nije dozvoljeno preći u
toku jednog ili više vremenskih perioda, u skladu sa posebnim propisom.
Granične vrednosti emisije pojedinih
elemenata u otpadnim vodama na nivou pogona pre mešanja sa drugim vrstama
otpadnih voda prikazane su u tabeli II.5.1. Pojam “pre mešanja sa drugim
vrstama otpadnih voda” uveden je radi sprečavanja zloupotreba putem
razblaživanja emisije zagađujućih elemenata pomoću mešanja sa čistijim vodama.
Tabela
II.5.1. Granične vrednosti emisije elemenata u otpadnim vodama na nivou pogona
(za dvočasovni uzorak)
Elementi
|
Granična vrednost (mg/l)
|
Bakar
|
0,5
|
Arsen
|
0,1
|
Barijum
|
2
|
Olovo
|
0,5
|
Kadmijum
|
0,2
|
Hrom
|
0,1
|
Kobalt
|
1
|
Nikl
|
0,5
|
Cink
|
2
|
Gvožđe
|
3
|
Aluminijum
|
3
|
Fluoridi
|
50
|
Azot iz nitrata
|
5
|
Azot iz amonijaka
|
100
|
Ugljovodonici (III)
|
5
|
Fosfor
|
2
|
Hlor
|
0,5
|
Cijanidi
|
0,2
|
Živa
|
0,05
|
Selen
|
1
|
Srebro
|
0,1
|
Sulfidi
|
1
|
Kalaj
|
2
|
Problem zagađenih voda u proizvodnji bakra i
plemenitih metala ne nastaje samo zbog tehnoloških procesa otkopavanja i
prerade rude bakra. U zagađenju voda učestvuje i zagađena atmosfera nastala
ispuštanjem u životnu sredinu prekomernih količina gasovitih, tečnih i čvrstih otpadnih
materija iz pogona RTB-a Bor. Tipičan primer su tzv. “Kisele kiše”, koje
nastaju rastvaranjem oksida sumpora iz dimnih gasova u kišnim kapima, a njihovo
taloženje iz atmosfere je u funkciji rastojanja od njihovog izvora u pravcima
definisanih “Ružom vetrova”. Ovde treba istaći da ova vrsta zagađenja nastaje i
emisijom zagađujućih materija iz motora sa unutrašnjim sagorevanjem, kao i iz
dimnjaka peći na čvrsta goriva (pre svega Toplane Bor).
Činjenica je da se sve zagađujuće
materije u vodama na području grada Bora slivaju najviše u korito Borske reke,
koja je povremeno toliko zagađena da u njoj više ne postoje nikakvi oblici
živih bića, a analogna je i sudbina Kriveljske reke, koja je takođe prekomerno
zagađena – sl. II.5.1. Od zagađenih
tokova Borske i Kriveljske reke nastaje Bela Reka, koja se uliva u Timok kod
sela Vražogrnac.
Analizom rečnih sedimenata Borske i
Kriveljske reke na sadržaj teških metala utvrđene su koncentracije bakra oko 30
puta veće od graničnih vrednosti emisije. Zagađenje rečnih slivova sa bakrom iz
pogona RTB-a Bor je vrlo neujednačeno, ali uglavnom drastično iznad graničnih
vrednosti emisije.
Na sl. II.5.2. prikazan je sliv Kriveljske i
Borske reke sa lokacijama nastajanja otpadnih voda. Ovde treba napomenuti da se
otpadne vode iz rudnika Cerovo ulivaju u reku Cerovo, a otpadne vode sa
deponije raskrivke površinskog kopa Veliki Krivelj u Saraka potok. I reka
Cerovo i Saraka potok su pritoke Kriveljske reke.
Deo rudničkih voda Jame Bor, vode iz flotacijskog jalovišta Bor, kao i komunalne otpadne vode grada Bora sliivaju se u Borsku reku.
Izgled otpadnih voda sa lokaliteta
Ekološke brane Cerovo prikazan je na sl.
II.5.3.
U tabeli
II.5.2. prikazani su podaci o količinama zagađenih voda bakrom iz
pojedinih pogona RTB-a, njihove vrednosti pH, kao i sadržaj bakra u jednom litru te vode.
Tabela II.5.2. Podaci o količinama zagađenih otpadnih voda
iz pojedinih pogona RTB-a Bor
Pogon
|
Količina otpadne vode (m3/dan)
|
pH vrednost
|
Koncentracija Cu (mg/l)
|
Fabrika CuSO4
|
1-9,81
|
0,03-03
|
4210-8850
|
Elektroliza Cu
|
10-45
|
1,1-1,7
|
149-2426
|
Fabrika zlata
|
2-25
|
0,4-1,1
|
58-1600
|
Fabrika H2SO4
|
132,7-169,6
|
1,5-4,0
|
7,2-274
|
Cerovo - Kop
|
~ 1507
|
6,54 – 7,01
|
130-150
|
Cerovo – Ekološka brana
|
~
274
|
7,60 – 8,21
|
130-150
|
Cerova Reka I
|
~ 8
|
3,67
– 4,02
|
1500
|
Cerova Reka II
|
~ 8
|
3,65
– 3,89
|
1200
|
Flotacijsko jalovište 1A
|
~ 194
|
4,9
|
38,6
|
Flotacijsko jalovište 3A
|
Nije izmereno
|
4,9
|
53
|
Saraka potok
|
Nije izmereno
|
3,9 -
7
|
6,15
|
Kop V. Krivelj
|
~ 3781
|
3 - 5
|
53
|
Kriveljska reka
|
6,09
|
25,57
|
|
Jama Bor
|
~ 6301
|
~ 200
|
Zagađenost otpadnih voda bakrom i
kiselim vodama na nivou pojedinih pogona RTB-a Bor prikazana je na Grafikonu
II.5.1.
Grafikon II.5.1. Zagađenost otpadnih voda bakrom i kiselim vodama na nivou pojedinih
pogona RTB-a Bor
Iz tabele II.5.2. i dijagrama II.5.1. vidi se da je
najveća zagađenost na nivou pogona kiselim vodama. Najveći zagađivači kiselim
vodama su sledeći pogoni: Fabrika CuSO4 (pH = 0,03-0,3), Elektroliza
bakra (pH = 1,1-1,7), Fabrika zlata (pH = 0,4-1,1), Fabrika H2SO4
(pH = 1,5-4), Cerova Reka I (pH = 3,67- 4,02), Cerova Reka II (pH = 3,65-3,89),
Flotacijsko jalovište 1A (pH = 4,9), Flotacijsko jalovište 3A (pH = 4,9), Saraka
Potok ((pH = 3,9-7)) i Kop Veliki Krivelj (pH = 3-5), a po analogiji svakako i
Jama Bor, iako nisam našao tačne zvanične podatke.
Najveće količine otpadnih voda
ispuštaju sledeći pogoni: Jama Bor (Q = 6301 m3/dan), Kop Veliki
Krivelj (Q = 3781m3/dan), Cerovo Kop (Q = 1507 m3/dan),
Cerovo Brana (Q = 274 m3/dan), Flotacijsko jalovište 1A (Q = 194 m3/dan),
Fabrika H2SO4 (Q = 132,7 – 169,6 m3/dan),
Elektroliza bakra (Q = 10 - 45 m3/dan), Fabrika zlata (Q = 2 -25 m3/dan),
Fabrika CuSO4 (Q = 1-9,81 m3/dan), Cerova Reka I (Q = 8 m3/dan)
i Cerova Reka II (Q = 8 m3/dan), dok za Flotacijsko jalovište 3A
nisam uspeo da nađem podatke.
Najveće koncentracije neiskorišćenog
bakra ispuštaju sledeći pogoni: Fabrika CuSO4 (CCu =
4210-8850 mg/l), Elektroliza bakra (CCu = 149-2426 mg/l), Fabrika
zlata (CCu = 58-1600 mg/l), Cerova Reka I (CCu = 1500
mg/l), Cerova Reka II (CCu = 1200 mg/l), Cerovo Kop (CCu
= 130-150 mg/l), Cerovo Brana (CCu = 130-150 mg/l), Fabrika H2SO4
(CCu = 7,2 - 274 mg/l) i Jama Bor (CCu = 200 mg/l).
Spajanjem Borske i Kriveljske reke
dolazi do izvesnog razblaženja u pogledu sadržaja nekih od zagađujućih
elemenata, tako da su analize sadržaja Bele reke (ispod spajanja Borske i
Kriveljske reke) utvrdile samo prekomerni sadržaj bakra i gvožđa, dok su
sadržaji ostalih teških metala (olovo, cink, hrom, nikl, selen arsen), kao i
kiselost ovim razblaženjem svedeni u mnogo prihvatljivije granice.
Upravo na ovom primeru jasno je zašto je
zakonodavac predvideo granične vrednosti emisije zagađujućih elemenata na nivou
pogona, jer radi se o zagađenju teškim elementima, koji predstavljaju tzv.
“Kumulativne otrove”. Kumulativni otrovi su materije, koje se unošenjem u
organizam živih bića, zbog sporog izlučivanja, gomilaju do kritičnih granica,
tako da njihove koncentracije i u dozvoljenim granicama u dužem vremenskom
periodu pretstavljaju veliku opasnost za biološki svet.
Uporedni rezultati zagađenosti otpadnih voda
iz Borske i Kriveljske reke i efekat razblaženja zagađenosti nakon spajanja
Borske i Kriveljske reke prikazani su u tabeli
II.5.3., odnosno na grafikonu II.5.2.
Tabela II.5.3. Efekat razblaženja spajanjem Borske i Kriveljske
reke
Reka
|
Boja
|
Susp. Mat.
mg/l
|
pH
|
Cu
mg/l
|
Pb
mg/l
|
Zn
mg/l
|
Cr
mg/l
|
Ni
mg/l
|
Se
mg/l
|
As
mg/l
|
Fe
mg/l
|
Borska
Reka
|
Tamno siva
|
194,0
|
5,40
|
8,7
|
0,32
|
2,8
|
<0,1
|
0,2
|
0,25
|
0,27
|
11,8
|
Kriveljska
Reka
|
Svetlo braon
|
294,0
|
5,01
|
12,5
|
<0,1
|
0,4
|
<0,1
|
<0,1
|
<0,2
|
<0,1
|
2,4
|
Bela
Reka
|
Svetlo braon
|
199,0
|
4,99
|
12,2
|
<0,1
|
1,7
|
<0,1
|
0,15
|
<0,2
|
<0,1
|
4,9
|
Iz tabele II.5.3. mogao bi se
izvesti zaključak da RTB Bor, izuzev bakra i gvožđa, u životnu sredinu ne
ispušta teške metale iznad graničnih vrednosti emisije. Međutim, analize na nivou pogona RTB-a
pokazuju da metalurške otpadne vode sadrže oko 1,5 mg/l olova (GVI je 0,5 mg/l), da kadmijuma ima u količini od 0,35 mg/l u
drenažnom jezeru Cerova (GVI je 0,2 mg/l), arsena u količini od 0,19 – 6,6 mg/l često ima
u Jamskim vodama, Borskoj reci i metalurškim otpadnim vodama (GVI je 0,1 mg/l), selena ima u količini od 18,6 mg/l u
metalurškim otpadnim vodama, u Borskoj reci 0,25 mg/l, u drenažnim vodama 0,23
mg/l, a GVI je 1 mg/l.
I pored efekta razblaženja u odnosu
na GVI Borska Reka, Kriveljska Reka i Bela Reka ne ispunjavaju uslove ni za IV
klasu voda, što znači da se takva voda ne može koristiti ni za industrijske
potrebe, te kao takva predstavlja težak hendikep za životnu sredinu u slivnom
području tih reka, kao i u toku reke Timok, pa i samog Dunava, pogotovo ako se zna da i
Borska i Kriveljska reka, uzvodno od mesta eksploatacije i prerade rude bakra, imaju kvalitet vode između I i II klase, što
znači da se u tom delu mogu koristiti za napajanje domaćih životinja,
navodnjavanje itd.
Na osnovu navedenog nameće se
zaključak da je neophodna hitna intervencija radi prečišćavanja otpadnih voda
iz pogona RTB-a Bor. Zbog relativno visokog sadržaja bakra to prečišćavanje bi
imalo i svoj ekonomski, a ne samo značaj zaštite životne sredine. U tom pogledu
u RTB - u Bor su u ranijem periodu vršeni pokušaji sa nedovoljnim uspehom i
uglavnom više iz ekonomskih nego iz razloga zaštite životne sredine. Tako
naprimer, samo deo rudničkih voda iz Jame Bor, kao i vode sa kopa Cerovo se
prečišćavaju, dok se sve ostale rudničke i otpadne vode sa sadržajem bakra i
drugih teških metala ispuštaju u Borsku ili Kriveljsku reku, što je nedopustivo
ni sa ekonomskog ni sa stanovišta zaštite životne sredine.
Nakon nagomilavanja navedenih
ekoloških problema RTB Bor je sa nemačkom firmom „BDH
Consalting Group“ ugovorio izgradnju Fabrike za prečišćavanje industrijskih i
komunalnih voda Borske reke, ali to nije dovoljno, jer se takva potreba nameće
i za kriveljsku reku. U tabeli II.5.4. prikazani su učinci uobičajenih
metoda prečišćavanja otpadnih voda, nakon čega bi te vode ispunjavale zakonske
uslove za ispuštanje u životnu sredinu, odnosno rečne tokove.
Tabela II.5.4. Procentualni učinak metoda prečišćavanja
otpadnih voda
Komponente
|
Mehaničko
čišćenje
|
Hemijska
obrada
|
Elektrodijaliza
|
Jonska
izmena
|
Reversna
Osmoza
|
Suvi ostatak
|
5
|
30
|
85
|
80
|
85
|
Sus. materije
|
60
|
50
|
95
|
80
|
95
|
Bakar
|
3
|
80
|
30
|
80
|
95
|
Olovo
|
3
|
95
|
30
|
80
|
95
|
Hrom
|
3
|
60
|
30
|
80
|
85
|
Selen
|
3
|
80
|
30
|
99
|
85
|
Arsen
|
2
|
80
|
30
|
80
|
85
|
Srebro
|
5
|
95
|
30
|
85
|
85
|
Kadmijum
|
3
|
85
|
30
|
80
|
85
|
Iz Tabele II.5.4. vidi se da bi za prečišćavanje
otpadnih voda iz RTB-a Bor najefikasnija bila primena metode reversne osmose na
nivou pojedinih pogona.
Nenad Radulović
Нема коментара:
Постави коментар