II.3.1.4. Izvodljivost dobijanja sumporne kiseline iz pirita
Sumporna
kiselina je najvažniji proizvod hemijske industrije, zbog čega spada u
strateške materije. Proizvodnjom sumporne kiseline meri se industrijska
aktivnost neke zemlje. Sumporna kiselina je uljasta tečnost bez boje i mirisa i
vrlo je otrovna. Sa vodom se meša u svim odnosima uz oslobađanje velike
količine toplote. Razara metale sa negativnim redoks potencijalom uz
oslobađanje vodonika, dok bakar, živu i srebro razara uz oslobađanje SO2.
Liveno gvožđe pasivizuje, što omogućuje da se sumporna kiselina čuva i
transportuje u gvozdenim rezervoarima. Spada u najjača oksidaciona sredstva, a
u dodiru sa tkivom i kožom izaziva opekotine.
Sumporna
kiselina ima veliku primenu u raznim oblastima za:
-
proizvodnju veštačkih
đubriva,
-
proizvodnju raznih
sulfatnih soli (naprimer: CuSO4 x 5H2O),
-
proizvodnju veštačkih
vlakana, eksploziva, hlorovodonika, mineralnih boja itd.,
-
punjenje akumulatora,
-
rafinaciju mineralnih
ulja,
-
odvijanje organskih
procesa (nitrovanje, sulfoniranje, esterifikacija),
-
dehidraciju,
-
upotrebu u metalurškim
procesima,
-
upotrebu u
galvanotehnici, itd.
Sumporna
kiselina se proizvodi na dva načina:
-
pomoću tornjeva
(nitrozni postupak),
-
kontaktnim postupkom.
Navedeni
postupci se razlikuju u načinu oksidacije SO2 i apsorpcije nastalog
SO3.
Kontaktni
postupak se češće primenjuje zato što je ekonomičniji i omogučuje dobijanje 99,5
% - ne kiseline. Kod kontaktnog postupka, katalizator i reagensi su u
različitim agregatnim stanjima (čvrsto i gasovito) pa se kataliza vrši na
površini katalizatora - heterogena kataliza. Ovaj postupak je uveden početkom XX. veka, a naziv je dobio po tome što se
SO2 oksidiše vazdušnim kiseonikom u kontaktu sa površinom čvrstog
katalizatora. Izvodljiva tehnološka šema proizvodnje
sumporne kiseline prikazana je na sl. II.3.1.4.1.
Proces dobijanja sumporne kiseline počinje tako što se
opran i pročišćen SO2 gas (dobijen prženjem pirita) oksidiše
kiseonikom iz vazduha (dodaje se u višku) u prisustvu katalizatora, prema
sledećoj reakciji:
2 SO2 + O2
= 2 SO3 , uz oslobađanje 94,5
KJ/mol toplote.
Mehanizam delovanja katalizatora prikazan je sledećim
reakcijama:
2 V2O5 + 2 SO2 =
2VOSO4 + V2O4
2 VOSO4
+ V2O4
= 2 V2O4 + 2 SO3
2 V2O4 + O2 = 2 V2O5
Katalizator vremenom gubi katalitičku aktivnost, pa se s’ vremena na vreme
mora delimično ili potpuno zameniti. Oksidacija i apsorpcija odvijaju se u dva
stepena. U prvom stepenu se po dostizanju konverzije od oko 90 % nastali SO3
vodi na apsorpciju, a gas koji izlazi iz apsorbera vraća na konverziju u drugom
stepenu. U proizvodnim uslovima SO3 se apsorbuje u 98,6 % -tnoj
sumpornoj kiselini. Apsorpcija se izvodi u dva apsorbera:
1.
Oleumski apsorber
(dobija se oleum) i
2.
Monohidratni apsorber (dobija se 99,5 % - na sumporna
kiselina).
Stepen
apsorpcije SO3 ne sme da bude manji od 99,95 %. Temperatura kiseline
na izlazu iz apsorbera ne treba da je viša od 60 oC.
Gasna smeša koja napušta apsorber sadrži oko 4 g/m3 SO2 i oko 0,3 g/m3 SO3, kao
i sitne kapljice sumporne kiseline, zbog čega se vrši propuštanje gasa kroz
toranj sa punjenjem (Na2CO3 za čišćenje SO2,
odnosno sa NH4OH za čišćenje SO3). Pre toga se uklanjaju
kapljice H2SO4 pomoću „Rašidovih prstena“. Dobijeni
rastvori H2SO4, NaHSO4 i (NH4)2SO4
se slivaju na dno odgovarajućeg tornja. Šema prečišćavanja izlaznog gasa
prikazana je na sl. II.3.1.4.2.
Nenad Radulović
Нема коментара:
Постави коментар